Da li ste znali da je za najsporijeg maratonca od pucnja startnog pištolja do cilja prošlo već više od 54 godine? Da ljudska noga može u samo jednom danu proizvesti pola litra znoja? Ili da je maratonac u jednoj godini pretrčao nevjerojatnih 27.000 kilometara? Niste znali? Pa, čitajte dalje …
• Indijac Fauja Singh je imao sto godina kad je 2011. godine pretrčao maraton u Torontu. Singh se u povijesne knjige upisao kao prvi maratonac stogodišnjak i time je, naravno, postao i najstariji maratonac svih vremena. Svoj prvi maraton je pretrčao prije samo 11 godina, u 89. godini se natjecao u Londonu. ‘Tornado u turbanu’, kako su Singha imenovali mediji, je svoju trkačku karijeru završio 2013. godine.
• Francuski ultratrkač Serge Girard je u periodu od 365 dana pretrčao točno 27.011 kilometara, što mu je donijelo svjetski rekord u izdržljivosti u trčanju. 2009. i 2010. godine je u prosjeku pretrčao 74 kilometra dnevno, posjetio je 25 država.
• 1.000.000.000, znači milijardu parova trkaće obuće godišnje u prosjeku prodaju proizvođači sportske opreme. Kad se to preračuna znači da svaki osmi čovjek na svijetu svake godine kupi novi par trkaće obuće.
• Istraživanja su pokazala da naše trčanje na duge staze može biti za čak 15 posto brže samo zbog slušanja glazbe. Pjesme s ritmom od približno 160 udaraca na minutu bi trebale biti najprikladnije za uspješno trčanje, takva je recimo pjesma Happy od izvođača Pharrela Williamsa.
• Britanski ultramaratonac Jeremy Jez Bragg je 2013. godine uništio čak 12 parova sportske obuće da bi stigao do cilja jednog od najzahtjevnijih trkaćih izazova, 3.054 kilometara duge staze Te Araroa na Novom Zelandu. Za tu iznimnu udaljenost mu je trebalo 53 dana, što je čak 12 dana manje od prijašnjeg rekorda.
• Kad je Joe McConaughy 2017. godine trčao na ultramaratonu preko Apalača na istoku SAD, sreo je čak 16 medvjeda. 26-godišnji Amerikanac, koji je na naporan put krenuo bez tima za podršku, je 3.524 kilometara savladao u rekordnom vremenu od 45 dana, 12 sati i 15 minuta. Zadnju etapu je pretrčao za 37 sati bez spavanja. U prosjeku je pretrčao 77 kilometara dnevno, prošao je kroz 14 američkih saveznih država i, kako je nakon toga rekao, sreo je 16 medvjeda i četiri otrovne čegrtuše. Hodačima inače treba približno šest mjeseci da pređu cijeli put, a prijašnjem rekorderu je trebalo čak devet dana više nego McConaughyju.
• 2004. godine maratonac Geoff Wightman, čiji osobni rekord iznosi odličnih 2;13:17, trebao je 44 minuta i 22 sekunde da postavi baš poseban »trkaći« rekord, s kojim se uvrstio i u Guinnessovu knjigu rekorda. Na udaljenosti 1.600 metara puzao je na sve četiri, a nosom je gurao naranču.
• Ljudsko tijelo za svaki pojedinačni korak aktivira 200 mišića. Naše stopalo zapravo je složeno »umjetničko« djelo, koje sadrži 26 kostiju, 33 zglobova, 112 ligamenata i razgrananu mrežu tetiva, živaca i arterija. Sve navedeno stopalo za jedan sami korak mora uskladiti do savršenstva.
• Jedna noga sama u jednom danu može proizvesti do pola litra znoja.
• 44,72 km/h je najveća zabilježena brzina trčanja, koju je čovjek ikada postigao. Rekord, naravno, ima Usain Bolt, sprinter sa Jamajke. 2009. godine tu najveću izmjerenu brzinu postigao je u finalu svjetskog atletskog prvenstva u Berlinu, na kojem je osvojio tri zlatne medalje i postavio dva svjetska rekorda.
• Muškarac tijekom trčanja u prosjeku potroši 102 kalorije na kilometar, a ženska 89. Za one, koji se recimo zimi bolje osjećaju doma na kauču i ne mogu ili nemaju volje trčati po hladnoći, postoji puno načina kako održati formu. Muškarac recimo za kućanske poslove potroši 300 kalorija na sat, a ženska 240.
• Kada se 2006. godine ruski astronaut Mihail Tjurin na Međunarodnoj svemirskoj postaji odlučio isprobati u golfu, odmah je postigao svojevrsni rekord. Udario je lopticu za golf, koja je nakon toga Zemlju opkružila 48 puta. To, naravno, nije samo svjetski, nego i svemirski rekord! Njegov američki kolega Tim Peake je Međunarodnu svemirsku postaju upotrijebio kao trasu za maraton. Dok se 2016. godine na Zemlji odvijao maraton u Londonu, Peake je na trkaćoj stazi savladao cijelu dužinu i tako je postao najbrži maratonac u svemiru. Štoperica se zaustavila na 3 sata, 35 minuta i 511 sekundu.
• 54 godine, 8 mjeseci, 6 dana, 3 sata, 32 minute i 20 sekundi – vjerujete li da se radi o rekordnom vremenu? Naime, to je najsporiji maraton svih vremena. Davne 1912. godine je Kanaguri Šiso na olimpijske igre u Stockholmu došao kao prvi japanski natjecatelj u maratonu. Na Dalekom istoku Šiso je i dan danas poznat pod nadimkom Otac maratona. Do Švedske je putovao čak 18 dana, onda mu je trebalo još 5 dana da se oporavi od napornog puta, a nakon toga se ipak našao na startnoj crti olimpijskog maratona, na kojem je tada za švedske okolnosti bilo jako vruće, više od 30 stupnjeva Celzija. Kad je bio na tridesetom kilometru obitelj, koja je navijala uz stazu, ponudila mu je osvježenje, voćni sok i ležaljku, da se malo odmori. Šiso je nažalost od umora zaspao i probudio se prekasno da bi dovršio maraton. 1967. godine se Šiso, tada kao 75-godišnji umirovljeni profesor, vratio u Stockholm i maraton nastavio na točki odnosno kod kuće, kod koje ga je 1912. godine prijevremeno završio. Dotrčao je do ciljne crte odnosno do stadiona, znači do kraja mu je trebalo više od 54 godine. I još prosječna brzina njegovog trčanja: 8,4 centimetra na sat.
• Mladi Indijac Budhia Singh je imao četiri godine kad je postavio svjetski rekord kao najmlađi trkač na duge udaljenosti. 2006. godine trčao je od hrama Jagannath u Puriju do grada Bhubaneswar, koji je udaljen 65 kilometara, a za to mu je trebalo dobrih sedam sati bez odmora. Nakon toga je u nekoliko godina pretrčao još šest polumaratona. Kad je lokalna organizacija Udruge za ljudska prava saznala za njega i kad su doktori utvrdili da je njegovo zdravstveno stanje nakon jednog od trčanja bilo kritično, indijska vlada mu je sve do 2013. godine zabranila bilo kakvo bavljenje trčanjem. U međuvremenu je Singh izgubio volju za trčanjem i sada samo rijetko sudjeluje u nekim od trkačih događaja.